MLETAČKI IDIOM U ZADRU: LEKSIČKI I FONOLOŠKI ASPEKTI

Lo scopo di questo studio è descrivere gli aspetti fonetici e fonologici delle varianti lessicali del veneto-dalmata, conosciuto anche come lo zaratino. La ricerca consiste della registrazione delle interviste semistrutturate e conversazioni spontanee con le parlanti dello zaratino, nella seguente trascrizione e in fine dell’analisi del materiale registrato e trascritto. La ricerca si concentra sull’analisi degli aspetti fonetici e fonologici del lessico registrato e delle equivalenze e divergenze dal lessico documentato nei vocabolari del veneto-dalmata e del veneziano.U radu su predstavljene i analizirane transkribirane snimke razgovora s govornicama mletačkog zadarskog idioma. U cilju uočavanja karakteristika ovoga idioma kao i moguće dekadencije i nestanka varijanti u odnosu na one zabilježene u rječniku Luigija Miotta, transkribirani materijal uspoređen je s tim rječnikom i rječnikom venecijanskog dijalekta Giuseppea Boerija, te je fonološki i leksički analiziran. Analiza je potvrdila da se radi o idiomu koji u većini slučajeva reproducira forme zabilježene u rječnicima mletačkog zadarskog ili venecijanskog idioma, iako su uočljiva i leksička i fonološka odstupanja. Transkripcije ukazuju i na nesigurnost i nedosljednost upotrebe nekih mletačkih fonetskih i leksičkih varijanti kao i na prebacivanje s mletačkog na hrvatski-čakavski kod

The Balkans as European Otherness. On Shaping Italian Public Opinion about the War in Croatia

In Croatia, the political changes involving most of Eastern Europe in the late 1980s and early 1990s included a war fought between 1991 and 1995. This paper aims, by examining the press releases and newspaper articles published in the Italian daily La Stampa in 1995, to show how this influential newspaper worked on shaping Italian public opinion about the war in Croatia, and to examine the extent to which well-rooted stereotypes about the Balkans played a role in the process. The application of the methods of Critical Discourse Analysis on the material has confirmed the occurrence of stereotypes expressed through several types of polarized representations, for example, the one between the good (Italy/Europe/West) and the bad (Croatia/the Balkans – associated with “primitive” nationalism and chaos). It has also shown that Italy (as part of Europe), largely saw itself as the “appointed” Western civilized neighbour towards one of its Balkan neighbours, Croatia, and worked on trying, as Todorova would put it, “to normalise” it

KOINEIZATION FROM A SEMIOTIC PERSPECTIVE, EXAMPLE OF THE SEMIOTIC SPACE OF BETINA

Znatan broj radova koji se bave opisima hrvatskih lokalnih govora otkriva da se oni pod utjecajem standardnoga jezika, jezičnih stavova mlađih govornika i drugih čimbenika mijenjaju i gube lokalni identitet i obilježenost. Ovaj rad, na primjeru betinskoga govora, takvim jezičnim promjenama prilazi sa stajališta uočavanja promjena semiotičkoga prostora u koji je govor uronjen i u interakciji s kojim funkcionira. Istraživanje je provedeno pomoću upitnika koji sadrži terminologiju posuda koje su se koristile ili se još uvijek koriste u svakodnevnoj uporabi, u maslinarstvu i u vinarstvu. Ispitanici su govornici životne dobi između 20 i 45 godina. Istraživanje je potvrdilo tezu da se govor Betine mijenja ne samo kao posljedica jezičnih stavova govornika već i zbog promjene semiotičkoga prostora koji je (bio) pertinentan betinskoj kulturi.Betina’s variety, like other Čakavian varieties in Dalmatia, while in contact with other more dominant dialectal varieties or the Croatian standard variety, as a consequence of the language accommodation, loses its most salient characteristics which cause the creation of a new koine. This paper proposes a semiotic approach to the problem of dialectal stratification and assumes that the koineization occurs not only because of the above mentioned, and by many known sociolinguists confirmed reasons, but also as a consequence of alteration and transformation of the semiosphere. In Lotmanian terms, a semiosphere is the semiotic space of the culture in question. Without the semiosphere, language not only does not function, it does not exist. The analysis was conducted on a selected lexical corpus of 56 words that name different kinds of containers used in households or in agriculture (pots, dishes, baskets) mostly of Romance origin and it involved interviews with speakers between the age of 20 and 45 living in Betina. The research confirmed that in Betina, particularly in the vocabulary of young speakers, the Romance elements are rapidly disappearing not only as a consequence of speakers’ attitudes but also as a consequence of a rapid disappearance of human practices and cultural objects that once had an important role and which used to create very particular and distinctive semiotic spaces

DIJALEKTNE PROMJENE U GOVORU BETINE NA PRIMJERU TERMINOLOGIJE MASLINARSTVA

Cilj je ovoga rada utvrditi promjene kvantitativne varijabilnosti na leksičkoj razini u govoru Betine na primjeru četrdeset osam odabranih termina iz područja maslinarstva. Polazeći od pretpostavke da mlađi govornici koriste manje dijalektalnih varijanti od njihovih starijih sumještana, u radu razmatramo tri razloga dijalektalnih promjena: jezična akomodacija, društvene i ekonomske promjene i rod kao čimbenik promjena. Istraživanje je provedeno putem strukturiranog upitnika među dvjema generacijama govornika. Leksički je korpus prikupljen od šest ispitanika i ispitanica starije generacije govornika, a zatim je među devet mlađih ispitanika i ispitanica provjereno poznavanje značenja i upotreba termina. Analiza rezultata pokazala je da 63 % govornika poznaje značenje, a njih 43 % koristi se terminima iz područja maslinarstva što upućuje na smanjenje kvantitativne varijabilnosti i na dijalektalne promjene na leksičkoj razini u govoru Betine

Between primary and secondary semiotic system: Signification processes and dynamics of change in the church semiosphere of Betina

Rad se bavi problematikom odnosa između primarnog i sekundarnog znakovnog sustava i stvaranja crkvene semiosfere kao semiotičkog prostora u koji je neki jezik uronjen i u interakciji s kojim funkcionira. U radu analiziramo crkvenu terminologiju kao primarni znakovni sustav u kojem su vidljivi romanski utjecaji i crkvene običaje, kao sekundarni sustav, većinom slavenskog kulturnog nasljeđa, koji su do polovice ili do kraja 20. stoljeća činili aktivan dio betinske crkvene semiosfere. Terensko istraživanje provedeno je u Betini, 2009. i 2010. godine kroz polustrukturirane razgovore s ispitanicima životne dobi između 60 i 85 godina. Kako bi se utvrdili jezični utjecaji i podrijetlo prikupljenih termina, jezična građa je etimološki analizirana, a zatim, kako bi se utvrdilo pripadaju li aktivnom ili pasivnom vokabularu Betine, nekim se leksičkim varijantama pristupilo metodom varijacijske lingvistike. Osnovnu teorijsku pozadinu rada čine postavke Moskovke i Tartuske semiotičke škole koja podrazumijeva uzajamnost jezika i kulture, a u analizi znakova primijenjeni su Peircov i Morrisov trijadni model. Cilj rada je utvrditi uzajamnost jezičnih i kulturnih promjena i u kolikoj mjeri kulturne promjene utječu na promjene primarnog znakovnog sustava i obrnuto. Istraživanje je pokazalo da uslijed promjene društvenog konteksta dolazi do kvantitativnih (termini izlaze iz uporabe) i kvalitativnih (termini mijenjaju značenje) promjena u primarnom znakovnom sustavu, te da se kompleksnost sekundarnog znakovnog sustava (crkvenih običaja) pojednostavnjuje.This paper discusses the relations between the primary and the secondary semiotic system and the creation of the church semiosphere as a semiotic space within which a determined language functions. The analysis was conducted on a selected corpus of 80 lexical variants that name different elements, objects or customs used in the church semiosphere of Betina. The study analyses the church terminology as the primary semiotic system, mostly of Romance or Latin origin (61%), and the church customs, as the secondary system, mostly of Slavic origin (32%). Both of the systems used to co-exist actively as text in Betina’s church semiosphere until the middle or the end of the last century. The study, conducted in 2009 and 2010, involved semi-structured interviews with older speakers (age between 60-85). In order to determine language and cultural influences, the corpus has been etymologically analyzed, and, to determine whether the variants belong to passive or to active vocabulary of Betina, it was examined with the methods of variationist linguistics. The theoretical background of this study is the thesis of the Moscow and Tartu semiotic school that implies a reciprocity between language and culture. The starting point of this research is Lotman’s assumption that, without the semiosphere — that is, the semiotic space of the culture in question — language not only does not function but does not exist. Accordingly, the current article deals with linguistic and semiological signs. To illustrate these points and to show our interest in the cognitive effect on the interpreter, the variants and their referents are represented through Peirce’s and Morris’s semiotic triangle. The semiotic triangle begins with an understanding of the sign as the primary element of any semiotic system. Strictly speaking, semiosis, and not the sign, is the proper object of semiotic study. The aim of this work is to determine and illustrate a reciprocal influence between language and culture. It has confirmed that one of the reasons of the language change is alteration and transformation of the semiosphere (of the social and cultural context) and that the change of language causes the transformation and change in the semiotic space of the culture in question

DIJALEKTNE PROMJENE U GOVORU BETINE NA PRIMJERU TERMINOLOGIJE MASLINARSTVA

Cilj je ovoga rada utvrditi promjene kvantitativne varijabilnosti na leksičkoj razini u govoru Betine na primjeru četrdeset osam odabranih termina iz područja maslinarstva. Polazeći od pretpostavke da mlađi govornici koriste manje dijalektalnih varijanti od njihovih starijih sumještana, u radu razmatramo tri razloga dijalektalnih promjena: jezična akomodacija, društvene i ekonomske promjene i rod kao čimbenik promjena. Istraživanje je provedeno putem strukturiranog upitnika među dvjema generacijama govornika. Leksički je korpus prikupljen od šest ispitanika i ispitanica starije generacije govornika, a zatim je među devet mlađih ispitanika i ispitanica provjereno poznavanje značenja i upotreba termina. Analiza rezultata pokazala je da 63 % govornika poznaje značenje, a njih 43 % koristi se terminima iz područja maslinarstva što upućuje na smanjenje kvantitativne varijabilnosti i na dijalektalne promjene na leksičkoj razini u govoru Betine

Flussi migratori e identità: genere come parametro di oscillazioni identitarie

Il presente contributo analizza gli aspetti linguistici, sociali e identitari di uno dei fenomeni di spicco della società moderna: i flussi migratori. Attraverso 11 interviste semistrutturate si vuole fornire un panorama generale sulle dinamiche di (ri)costruzione identitaria di 6 donne e 5 uomini che sono emigrati dal loro paese d’origine (Croazia) per raggiungere l’Italia nei primi anni ’90 e rimpatriare nel primo decennio del 2000. La nostra ricerca conferma che il genere è un parametro rilevante nei processi di costruzione identitaria e dimostra che le donne tendono ad usare le forme linguistiche standard e di prestigio e si identificano di più con l’italianità percepita come raffinata e colta, mentre gli uomini sono generalmente più legati alla propria nazionalità e alle proprie origini

The future of dialects: Selected papers from Methods in Dialectology XV

Traditional dialects have been encroached upon by the increasing mobility of their speakers and by the onslaught of national languages in education and mass media. Typically, older dialects are “leveling” to become more like national languages. This is regrettable when the last articulate traces of a culture are lost, but it also promotes a complex dynamics of interaction as speakers shift from dialect to standard and to intermediate compromises between the two in their forms of speech. Varieties of speech thus live on in modern communities, where they still function to mark provenance, but increasingly cultural and social provenance as opposed to pure geography. They arise at times from the need to function throughout the different groups in society, but they also may have roots in immigrants’ speech, and just as certainly from the ineluctable dynamics of groups wishing to express their identity to themselves and to the world. The future of dialects is a selection of the papers presented at Methods in Dialectology XV, held in Groningen, the Netherlands, 11-15 August 2014. While the focus is on methodology, the volume also includes specialized studies on varieties of Catalan, Breton, Croatian, (Belgian) Dutch, English (in the US, the UK and in Japan), German (including Swiss German), Italian (including Tyrolean Italian), Japanese, and Spanish as well as on heritage languages in Canada